Da se na ovim prostorima živjelo u pretpovijesno vrijeme, dokazuje nam pronalazak ostave s 332 dobro očuvana uporabna predmeta iz srednjega brončanoga doba. U pisanim dokumentima spominje se kako su 1333. godine Bizovac i Ladimirevci, u Ladimirevcima imali zajedničku crkvu posvećenu Sv. Kuzmi i Damjanu. Srednjovjekovni naziv mjesta bio je Byezafalva u gospoštiji Karaševo i bio je vlasništvo Viteškog reda sv. Ivana Jeruzalemskog. Popis Požeškog sanđaka iz 1579. godine, donosi zapis o selu Bisofzy s 8 kuća, koje je tijekom turske vladavine pripadalo kadiluku Osijek i nahiji Karas.
Od 1721. godine Bizovac je u posjedu valpovačkog vlastelinstva s 23 domaćinstva. Župna Crkva sv. Mateja apostola i evanđelista izgrađena je 1802. godine u skromnom barokno-klasicističkom stilu. Crkveni god slavi se 21. rujna. U samom središtu Bizovca nalazi se dvorac valpovačke grofovske obitelji Normann - Prandau, građen u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe činovnika i uprave vlastelinstva, a nakon udaje barunice Marijane Prandau za grofa Konstantina Normanna, preuređen je za stanovanje i u gotovo istom obliku sačuvao se do današnjih dana.
Kraljevski poštanski ured otvoren je 1809. godine, prvi mlin izgrađen je 1890. godine, a drugi 1910. godine. Škola u Bizovcu osnovana je 1849. godine. Nogometni klub i vatrogasno društvo djeluju od 1926., a 1935. godine osnovan je ogranak Seljačke sloge. Već gotovo četiri desetljeća u mjestu djeluje folklorno društvo koje njeguje izvornu tradicijsku baštinu bizovačkog zavičaja, a s jedinstvenom, prepoznatljivom i osebujnom ženskom narodnom nošnjom pronosi ime Bizovca nastupajući na folklornim priredbama u zemlji i inozemstvu.
Vrijedno je spomenuti kako su u Bizovcu rođeni: Antun Ullrich - galerist, Bratoljub Klaić - jezikoslovac, Ivo Pavlić - matematičar i Stjepan Glavaš - kemičar. Zbog blizine grada Osijeka, odlične prometne povezanosti, razvijenog obrta, plodne i obradive zemlje, trgovine i turističkih potencijala, nakon otkrića ljekovite vode sedamdesetih godina 20 st. postaje mnogima privlačan za život.
Izvor: www.tzobizovac.hr