Hum je smješten u srcu Istre, nalazi se u buzetskoj općini, od Buzeta je udaljen 14 km. Do njega se može doći sa svih strana automobilom, izletničkim autobusom, vlakom, a mnogi dolaze i pješke, da bi bolje razgledali zanimljivosti i doživjeli ljepote krajolika. Iz Rijeke cestom kroz tunel "Učku" do Roča (47 km) i onda lijevo užom cestom (6 km) i eto svega nešto više od pola sata stiže se u Hum. Iz Pule može se stići vlakom do Stanice Hum i onda dio puta preći pješke. Puljani najčešće u Hum dolaze osobnim automobilom cestom Pazin-Cerovlje-Buzet-Roč-Hum (102 km). Preko Buzeta se u Hum dolazi i iz svih mjesta sa zapadne istarske obale, dok Labinjani idu preko Čepica do Vranje i onda prema Lupoglavu i Roču (52 km).
Izvor: www.hum.hr
Današnji svoj izgled u osnovnim je konturama Hum dobio već u srednjem vijeku, u XI. stoljeću. Tada je na ostacima stare utvrde sagrađen Humski kaštel i zatim uz njega prvi niz kuća budućeg gradića. U to je vrijeme Istra pripadala franačkom carstvu i u tom je sklopu 1040. godine postala zasebnom markom. Mark grof Ulrich I. na pograničnim predjelima svoje države obnavlja i podiže niz kaštela među kojima i ovaj u Humu. Godine 1102. Ulrich II. daje Hum, uz niz drugih kaštela, kao feud akvilejskom patrijarhu. U darovnici se navodi "castrum Cholm" (prema starom hrvatskom obliku Hlm) i to je prvo spominjanje Huma u njegovoj dugoj opstojnosti. Tim činom zapravo počinje povijest Huma kao grada-utvrde. I u kasnijim povijesnim izvorima sve do XVII. st. Hum se spominje kao "castrum", dakle tvrđava, čime je naglašavana njegova fortifikacijska uloga.
Hum je danas spomen-grad, jedan od rijetkih sačuvanih primjera urbanog razvoja isključivo unutar ranosrednjovjekovnih zidina. U tijeku gotovo čitavog tisućljeća, od XI. st. do danas, u Humu se izvan gradskih zidina gotovo ništa nije gradilo, naselje je ostalo unutar granica određenih već u ranom srednjem vijeku. Humski se kaštel nalazio na platou u zapadnom djelu gradića unutar obrambenih zidova, na mjestu gdje se danas dijelom nalazi župna crkva, župni dvor i najzapadniji dio sjevernog niza kuća. Tlocrt kaštela imao je oblik pravokutnika veličine 35x30 m. Ulaz u kaštel bio je iznutra, iz grada. Osnovna namjena kaštela bila je obrambena, ali je, naročito u ranijem razdoblju, u njemu bilo i sjedište feudalaca -vazala akvilejskih patrijarha kojima je pripadao. Uz kaštel se postupno gradilo naselje. Njegova obrambena uloga diktirala je zatvoren sustav zidina koje su ga opasivale sa svih strana te takav plan grada koji je omogućavao najbržu vezu svake njegove važenje točke s kaštelom, u koji su se žitelji sklanjali u slučaju opasnosti. A položaj kaštela na zapadnom rubu hrpta brijega na kojem se Hum smjestio odredio je zapadnu granicu naselja te se ono moglo razvijati samo prema istoku. Nastao je tako gradić položen po hrptu izduženog brijega, unutar gradskih zidina koje zatvaraju površinu približno pravokutnog oblika dužine stotinjak i širine oko 35 metara.
Prostornu organizaciju gradića čine tri paralelna niza kuća što se pružaju od istoka prema zapadu, dvije ulice koje ih odjeljuju i trapezasti trg kod glavnih gradskih vratiju. Kaštel je dvjema ulicama bio izravno povezan sa svim dijelovima grada. Stambene kuće u sva tri niza gledale su na ulice pa je tako bio omogućen brz dolazak vojne posade i brzo sklanjanje svih gradskih žitelja u kaštel.
Najstariji je srednji niz, nastao poslije izgradnje kaštela tako što su konoliziranim graničarima, koji su u slučaju potrebe činili kaštelsku posadu, dodjeljivane male kvadratne parcele u nizu na kojima su jedna uz drugu građene stambene kuće. Kasnije je, u XVI. i XVII. st. taj niz jednostrukih kuća proširen dogradnjama ispred njihovih pročelja, što je i danas vidljivo u zapadnom dijelu tog niza, dok su današnje kuće u njegovom istočnom dijelu građene u 18. i 19. st. Rubni nizovi kuća ( južni i sjeverni) nastali su poslije srednjeg niza i oblikovana su u dužem vremenskom razdoblju. Tragovi prvotne izgradnje svjedoče da je već u srednjem vijeku počela izgradnja i niza kuća uz južne gradske zidine. kako su sjeverne zidine imale najizraženiju obrambenu ulogu, niz kuća uz njih građen je u kasnijim fazama. Već u najranijoj fazi izgradnje naselja bila je podignuta i manja župna crkva sv. Marije ispred kaštela neposredno uz gradski trg.
Drugom fazom izgradnje Huma možemo smatrati razdoblje od XII. do XV. stoljeća. Tada Hum pripada Akvilejskoj patrijaršiji. To je vrijeme procvata umjetničke djelatnosti u Humu. Tom razdoblju pripada grobna kapela sv. Jeronima oslikana znamenitim freskama te monumentalni zvonik-kula podignut uz južni obrambeni zid.
Nov procvat u izgradnji Hum doživljava u prevlasti Venecije u XVI. st. To je vrijeme razvijenog komunalnog sustava i shodno tome izražene gradske uloge Huma kao administrativnog, kulturnog i gospodarskog središta, ali i s naglašenom obrambenom funkcijom. Kada je 1412. g. Hum pripao Veneciji, djelom su srušene njegove zidine, ali su nemirne prilike na graničnom području prema austrijskim posjedima nalagale njihovu obnovu. S druge strane, jačanje komunalnog sustava što ga je podržavala Venecija iziskivalo je novu artikulaciju gradskog prostora. Tako u tijeku XVI. i XVII. stoljeća Hum doživljava znatne promjene: obnovljene su obrambene zidine i ojačane dvjema kulama, izgrađena su dvostruka (glavna) gradska vrata, gradska loža i drugi objekti za upravne i javne djelatnosti te nova župna crkva na mjestu starije romaničke crkvice sv. Marije.
U sukobima, pljačkaškim i ratnim pohodima, Hum je često stradavao, njegov je fortifikacijski sustav, uključivši i kaštel, više puta djelomice rušen i ponovo obnavljan. U uskočkom ratu (1612-1618) grad je bio spaljen, nakon čega je uslijedila obnova i u njenom sklopu intenzivna stambena izgradnja. Današnji izgled Huma dovršen je početkom XIX. st. izgradnjom župne Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije (poznate pod nazivom Crkva sv. Petra i Pavla). Izgrađena je na mjestu gdje je ranije stajala manja župna crkva iz XVII. st. i djelom kaštel. Tada je, zbog veličine nove crkve, južni gradski zid pomaknut prema van tako da se zvonik našao unutar gradskih zidina.
Autor teksta: Miroslav Sinčić
Humske freske
Humske freske jedinstveno su umjetničko djelo kome u Istri, a ni na širem području, ne nalazimo ni uzora ni poredbe. Naslikane su u drugoj polovici XII.st. U to vrijeme Hum pripada Akvilejskoj patrijasiji, koja je zasigurno bila naručiteljem humskih fresaka. Njihov je autor nepoznat, ali njegovo djelo svjedoci o njemu kao o umjetniku velikog talenta i odličnom znalcu fresko slikarstva. Humske su freske slikane u duhu romaničkog Zapada, ali i pod snažnim, prevladavajućim uplivom bizantskog slikarstva. Njima je obogaćena regionalna umjetnička baština, ali one predstavljaju i nov značajan prilog stilskim kretanjima onoga vremena u prostoru na kojem su se sretali i prozimali Bizant i Zapat, Kontinent i Jug.
U romaničkoj kapeli sv. Jerolima na groblju u Humu dijelom su sačuvane vrlo stare zidne slikarije visoke kvalitete. Iz sačuvanih fragmenata može se zaključiti da je na trijumfalnom luku bio prikaz Navještenja, na južnom je zidu bio ciklus iz Kristova života od kojeg je sačuvan tek detalj Pohođenja, dok su na sjevernom zidu sačuvani detalji iz ciklusa Kristove muke : Posljednja večera, Judin poljubac, Raspeće, Skidanje s križa i Polaganje u grob. U donjem djelu sjevernog zida sačuvan je fregment prikaza mučeništva sv. Lovrenca.
Izvor: www.hum.hr
