Knin

Knin je smješten na jugoistočnim padinama brda Spas koje dominiraju kninskom zavalom, obrubljenim riječnim tokovima Krke, Radljevca, Orašnice i Butižnice. Izvanredan geografski položaj, prirodna spojnica prirodnog mediteranskog pojasa s kontinentalnim dijelom i Panonskom nizinom, pretvorio je grad od davnina u značajno vojno uporište i upravno sjedište.

U povijesti, Knin prvi spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet 950. godine u svome djelu «De administrando imperio» (Upravljanje carstvom) kao centar župe Tnena. Grad Knin u srednjem vijeku sjedište je već 9. stoljeća hrvatskog kneza, od 11. stoljeća hrvatskog kralja, a od 12. stoljeća hrvatskog bana. Kao izrazito dominantna strateška lokacija i snažno vojno uporište postaje ujedno upravnim sjedištem mlade hrvatske kneževine i kraljevstva. Knin je istovremeno bio i vjersko sjedište tek pokrštene Hrvatske, a od 11. stoljeća u kninskom kraju je i biskup Hrvata. Tako je kroz prva stoljeća života samostalne države Hrvata, na čelu s hrvatskim vladarima upravo Knin dobio ulogu prvog i najznačajnijeg vojnog, upravnog administrativnog i vjerskog središta mlade hrvatske države.

Novija arheološka istraživanja na brdu Spas unose u najraniju povijest ovog grada nove spoznaje. Naime, tragovi svjetovne i sakralne arhitekture na brdu Spas govore da je tu, pored već utvrđenog neolita i željeznog doba, bilo veliko naselje iz doba antike, pa stručnjaci misle da bi baš na brdu Spas trebalo tražiti temelje rimskog grada Ninie. Hrvati su u Knin doselili koncem VI. stoljeća, te ga pretvorili u jedno od svojih dvanaest plemensko županijskih središta. U doba «narodne dinastije», od druge polovice IX. stoljeća, grad postaje najprije privremena, a od Zvonimira i stalna prijestolnica starohrvatske države. U to vrijeme, pored političkog središta, Knin i okolica postaju i središta kulturnog života.

Hrvatski su vladari odmah po uključivanju u kršćansku zajednicu činili bogougodna djela podižući crkve i samostane, osobito na svojim posjedima na kninskom području. Svi su ti objekti porušeni od vremena turskih osvajanja i danas ih upoznajemo zahvaljujući naporu arheologa domoljuba, fra Luje Maruna i Stjepana Gunjače. U gradnji i opremanju crkava Hrvati su bili na razini suvremenih dostignuća stila u onovremenom zapadnom kršćanskom svijetu. Promatrano zajedno s arhitekturom i obradom metala, osobito oružja i nakita, ostavili su trag osobite kulture koja se čak imenuje sintagmom Starohrvatska umjetnost. Upravo je grad Knin bio mjestom nastanka i žarišta starohrvatske umjetnosti.

Početkom XI. stoljeća ( 1040. godine) u Kninu se osniva kninska biskupija čija jurisdikcija seže do rijeke Drave. Kninski biskup nije samo crkveni poglavar, već na kraljevskom dvoru izvršava razne državničke poslove. Tako on svojim kaptolskim pečatom potvrđuje državničke spise, kraljeve povelje i darovnice. Zbog toga su ga do 1330. godine nazivali hrvatskim biskupom, a od tada kninskim, sve do 1493. godine, kada je biskupija ukinuta.

Poslije bitke na Gvozdu, između posljednjeg hrvatskog kralja, rođenog kninjanina Petra Svačića i mađarskog kralja Kolomana (1087.) i gubitka hrvatske samostalnosti (1102.), Knin prestaje biti prijestolnica, ali ostaje značajno administrativno središte. Od ulaska Hrvatske u zajednicu s Mađarima nema u Kninu nikakvih posebnih događaja. Sigurno je da je gušenje središta jedne države moralo ostaviti neku političku krizu, ali nam povijesni izvori o tome šute. Tek u drugoj polovici XIII. stoljeća Knin je sjedište hrvatskog bana, a povremeno i hercega.

Poslije pada Bosne 1463. godine Turci se, u svojim pohodima prema sjeveru, pojavljuju i pod zidinama Knina. Pojava Turaka na kninskom području izazvala je opću nesigurnost.

Stanovništvo se seli na otoke, u dalmatinske gradove i u sjevernu Hrvatsku. Najveća seoba iz tog perioda zabilježena je 1493. godine. Česte opsade grada početkom XVI. stoljeća toliko su ga oslabile da ga Turci 1522. godine osvajaju. Venecija je neobično cijenila položaj Knina zbog osiguravanja svojih posjeda u Dalmaciji i za vrijeme turske okupacije dva puta ga pokušala osvojiti, 1648. i 1653. ali bez uspjeha. Tek porazom Turaka pod Bečom 1683. godine Venecija čini posebne napore i zajedno s hrvatskim narodom osvaja Knin 1688. godine.Campoformijskim mirom zaključenim između Napoleona i Austrije 1797. godine prestala je postojati Republika Venecija, a na temelju tog ugovora Austrija je dobila grad Knin. Požunskim mirom 1805. godine grad je pod vlašću Francuza sve do 1813. godine. Druga vladavina Austrije u Kninu počinje 1813. i traje do 1918. godine.

Prva desetljeća austrijske vladavine predstavljala su doba puna mrtvila u ekonomskom, javnom i kulturnom životu. Knin i tada ima pretežito obrambeni značaj, jer se nalazi na austro – turskom graničnom području. Međutim, buđenje hrvatske nacionalne svijesti u austrijskoj carevini 60-tih godina XIX. stoljeća imat će odjeka i u Kninu. Uz Split i Zadari Knin će tada postati prava kula hrvatskog narodnog pokreta. U gradu se tada formiraju dvije političke stranke, hrvatska narodna i autonomaška stranka. Narodna kao izraz interesa hrvatskog naroda zahvačenog procesom integracije i emancipacije izražene i zahtjevom da se hrvatski jezik uvede u upravni i javni život. Autonomaška (protalijanska) stranka je tražila posebnu autonomiju za Dalmaciju u okviru Austrijske monarhije. Borba s autonomašima bila je duga i teška, ali je hrvatska narodna stranka na «Krvavim kninskim izborima», održanim 1865. godine, definitivno pobijedila i i izabrala za predsjednika kninske općine narodnjaka dr. Lovru Montija.

Hrvati su u gradu Kninu početkom stoljeća činili skoro 90 posto stanovništva grada. Plansko naseljavanje Srba u grad započinje stvaranjem prve Jugoslavije. No, i unatoč tome, Hrvati po popisu nakon Drugog svjetskog rata čine natpolovičnu većinu gradskog stanovništva (oko 52%). Tada počinje sustavno naseljavanje Srba u grad gdje su dobivali sigurna radna mjesta i riješena stambena pitanja. Tadašnja vlast je po tom pitanju, Hrvate planski zapostavljala uskraćujući im osnovna prava što je za posljedicu imalo iseljavanje mnogih kninskih Hrvata.

Po popisu stanovništva, napravljenom uoči Domovinskog rata, udio Hrvata u kninskom gradskom stanovništvu bio je oko 10%. Nakon srbočetničke pobune započete u Kninu te agresije na Hrvatsku 1991. godine, kninski Hrvati bivaju maltretirani i istjerani sa svojih ognjišta, a Knin postaje simbolom mržnje prema svemu hrvatskom. Cilj svakog Hrvata tijekom Domovinskog rata bio je doživjeti trenutak kad će se na drevnoj kninskoj tvrđavi zavijoriti hrvatski stijeg. Taj trenutak se dogodio 5. kolovoza 1995. godine kada je Hrvatska vojska, vođena mudrom državnom politikom hrvatskog Vrhovništva na čelu sa doktorom Franjom Tuđmanom, oslobodila grad hrvatskih kraljeva i raspršila srpske snove o stvaranju Velike Srbije na vijekovnim hrvatskim prostorima.

Grad Knin je od 1997. godine dio Županije šibensko-kninske, a do tada je bio u sastavu Županije zadarsko-kninske. Sada u njemu živi oko 16.000 stanovnika, od čega su velikim dijelom doseljeni Hrvati sa svih hrvatskih prostora iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Po dobnoj strukturi to je najmlađi grad u Hrvatskoj, jer veliki dio stanovnika čine mladi bračni parovi, mladež i djeca.

Izvor: Grad Knin