Svakodnevna prehrana

Osnovni izvor prehrane bilo je domaće poljodjelstvo i prirodni izvori, kupovale su se samo one namirnice koje nisu mogli sami proizvoditi. Jela se nisu u mnogome razlikovala od ostalih dijelova Hrvatske i pretežno su bila: juhe od povrća i mesa, variva, jela od tijesta i krumpira, mesna jela su bila rjeđa, mliječni proizvodi.

Jela su se češće radile sa zaprškom (anjprenom), bez zaprške su se zgušnjavale dodatkom pirjanog kosanog luka ili dodavanjem namirnica s dosta škroba (npr.: grah). Tako pripremljena jela nazivali su – na saganliju (od tur.; saganlija – na zdravi način, čvrst, čitav/prebran grah, prebranac; ostatak turskih vremena).  Povrtne juhe od: cvjetače (karfiola), graha, graška, mrkve,… Mesne juhe radile su se od: kokoši, govedine, i kosti. Najpoznatija je bila ajnpren ili prežgana juha. Nedjeljni ručak često je započeo i juhom od flama.

Variva – cušpajzi, najčešće su se radili od: graha, svježeg ili kiselog zelja (kupusa), krumpira, repe.

Živad (kokoš, patka, guska, pura) češće se koristila kao mesno jelo, nego svinjetina ili još rjeđe govedina ili junetina. Teletina ili janjetina bila je «rezervirana» za bolesnike ili blagdane. Riba je bila osnovna namirnica za post ili nemrs. Jelo od svinjski repova, pečenih u pećnici – rolu, i posluženi s krumpir salatom, za neke obitelji bilo je prava delicija.

Suhomesnate proizvode, proizvodi koljevine – kolinja, svaka je kuća radila po svojim naputcima (receptima): krvavice, mesne kobasice – češnjovke, tlačenice – prezvuršt, šunke, špek, čvarke, .. Meso se spremalo u masti za kasniju upotrebu, kao npr. za žetvene radove, kad je trebala «snažnija prehrana».

Povrće (npr.: krumpir, repa) i voće (dio se ukuhavao) spremalo se u trap, dok se najviše prerađivalo kao zimnica ukuhavanjem u razne pripravke kao: pekmezi, kompoti, sokovi ili se sušilo (šljive, jabuke, kruške, gljive).

Kuhalo se na svinjskoj masti koja se koristila, rastopljena, i za začinjanje salata. Guščja ili račja (od patke, race) mast koristila se za svečane pečenke od guske ili race.

Kao dodatak mesnom jelu pripremale su se razna jela od brašna (kaša, žganci), tijesta (mlinci, rezanci, trganci), krumpira i riže.

Kruh su pekle žene u zidanim pećima u rolu, reni, od različitog brašna (kukuruzno, raženo i pšenično) ili su ga nosile na pečenje u pekaru. Za kruh se koristilo crno brašno, cvajer i bijelo brašno (nuler; rjeđe jer ga se moralo kupiti). Smesni kruh je od pšeničnog i kukuruznog brašna. Kuruzovnica je kruh od kukuruznog brašna. Za raženi kruh, koji je bio vrlo cijenjen, trebalo je više vremena za njegovu izradu, jer ga je trebalo dugo mijesiti. Midlbrot je kruh od bijelog brašna umiješan s mlijekom, pekao se za posebne svečane prilike.

Kolače su radili s različitim nadjevima: orasima, sirom, makom, rogačem, pekmezom, jabukama, trešnjama, …  Najčešći kolač je bila zlevanka (zljevanka) od kukuruznog brašna pomiješana s mlijekom, jajima i maslacem. Kolač biba radio se od dizanog tijesta (germtajga) s nadjevom od šećera i cimeta. Prvi štrudl (savijača) s jabukama radio se  početkom srpnja od jabuka petrovača, petrovka, iako je bio kiselkast radi jabuka, bio je prava osvježenje u jestveniku.

Kravlje mlijeko i prerađevina od njega (mekani, polutvrdi (preveli) i suhi sir, vrhnje i maslac bile su jedne od osnovnih namirnica.

Za piće se koristila bunarska voda, ali vino i rakija te u nekim zgodama i sokovi, kao i osvježujuća pića: medica i gvirc, koja su proizvodili licitari.

Obroci

Dnevno su bila tri obroka:

Fruštuk (jutarnji obrok) najčešće se sastojao od kruha, žganaca, prežgane juhe i kod težih fizičkih poslova s dodacima «jačom hranom» čvarci, sira, špek, suho meso, kobasice.

Obed (ručak) sastojao se od juhe, variva i ponekad mesa.

Večera je bila od namirnica (jela) koja su preostalo od ručka s dodacima po želji.

Nedjeljni i blagdanski jestvenik (jelovnik) bio je bogatiji i raznovrsniji i po namirnicama i sastavu jela.

Za način pripremanja jela i sastav jela danas bi jednostavno kazali – ruralna (seljačka) jela.

Autor: Zlatan Nadvornik