Marko Marulić
|
Otac hrvatske književnosti, hrvatski književnik rođen je 18.08, 1450 godine u dalmatinskom gradu Splitu. Majka Dobrica i otac Nikola bili su plemići, a osim Marka koji je bio najstariji sin, obitelj Marulić imala je šest sinova i dvije kćeri. Marko Marulić u Splitu je pohađao humanističku školu. Nakon završetka škole odlazi u Italiju, u Padovu gdje započinje studij prava, te nakon stečenog zvanja pravnika, vraća se u svoj rodni grad Split. U Splitu je i ostao, te djelovao. U svojoj dobi od petnaest godina, za vrijeme kraćeg boravka na Šolti, prevodi na hrvatski djelo Tome Kempenskoga De imitatione Christi (Naslidovanje Isukarsta). Za vrijeme svoje mladosti živio je poput većine ondašnjih renesansnih mladića, a kad je došao u zrelije godine dosta se uozbiljio. Sudjelovao je u gradskom životu Splita, te tako ostao zabilježen u gradskim arhivima, svjedok pri nagodbama, zastupnik u parnicama, te mnogim drugim humanističkim djelatnostima. Uz sudjelovanje u gradskom životu Marulić je istodobno učeni humanistički pjesnik,kršćanski pjesnik i začinjavac.
Marulić piše svoja djela na tri jezika: hrvatski, latinski i talijanski. Hrvatskim je djelima zaslužio Kukuljevićevu odrednicu »oca hrvatske književnosti«, latinskim je postao europska humanistička veličina, dok su talijanski tekstovi slabije poznati. Hrvatski dio njegova opusa čine ep Judita, dvadesetak pjesama te tri crkvena prikazanja. Njegovi hrvatski stihovi većinom nastali prije 1500. To su uglavnom domoljubne i šaljive pjesme, ali i religiozne i poučne naravi. Možemo izdvojiti „ Suzana“ – poema na starozavjetnu temu, patriotske Molitva suprotiva Turkom i Tužen’je grada Hjerozolima, Spovid koludric – zabavno-didaktične pjesme namijenjene splitskim redovnicama, ponajprije njegovoj sestri Biri, i pjesme posvećene Djevici Mariji. 1499. dovršava svoje djelo De institutione bene vivendi per exempla sancotrum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca) o katoličkom moralu te daje upute kako se pridržavati katoličkoga morala, a sve oslikava na primjerima iz Evanđelja i života svetaca. 1501 godine dovršava ep Judita u kojemu doseže svoj pjesnički domet. Za njegova života Judita je objavljena tri puta. Spjev se sastoji od 2126 dvostrukorimovanih dvanaesteraca s cezurom nakon 6. sloga, komponiranih u šest libara (knjiga ili pjevanja). Posrijedi je obrada starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi koja svojim junačkim činom – tobožnjom izdajom, zavođenjem i umorstvom asirskoga vojskovođe Holoferna – spašava grad Betuliju. Da je Marulić najprije računao na književna obilježja same građe, a tek poslije na njezinu moralističku nadgradnju, govori činjenica da je odabrao temu koja istodobno govori o junaštvu i zločin. Osobitu modernost, uz humanistički primjernu izvedbu spjeva, autor pokazuje u petrarkističkome načinu prikazivanja Juditine ljepote. Od 1510.-1517. godine radi na epu Davidiadas (Davidijada), a u isto vrijeme nastaje i spis Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija, o naravi ljudske duše). U oporuci sastavljenoj 14. lipnja 1521. Dao je popis knjiga iz svoje knjižnice. Otac hrvatske književnosti umire 5. siječnja 1524. umire u rodnom Splitu. Pokopan je u splitskoj crkvi sv. Frane. Autor: S.H. (UZAP) |
