Eko-etno selo, Tugare – Ume

Ume su jedan od zaselaka sela Tugare koje se nalazi na prostoru povijesne poljičke republike (knežije, župe). Poljička republika se prvi puta spominje u jednoj ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. iz 1070. godine.

Selo Tugare (današnji oblik naziva sela) u starim se dokumentima spominje kao Tugari i to u najstarijoj darovnici kneza Trpimira iz 852. godine. Zaselak Ume ili Staro selo, kako ga mještani nazivaju, smjestilo se na uzvisini brda Viseć.

Selo je dobilo naziv po svom smještaju u prostoru, jer za riječ hum, um (sveslavenska i praslavenska riječ) sinonim je brežuljak, glavica inače veoma raširen toponim.

Foto: Goran Gizdavčić (iluminato.eu)

U starini su žitelji Uma koristili stare seoske puteve, popločane kamenom i ograđene suhozidom. Selo je bilo povezano s čitavom mrežom puteva i puteljaka koji su međusobno povezivali obiteljske sklopove, selo sa župnom crkvom i groblje, s bunarima, sa susjednom selima (npr. s Jesenicama), sa vinogradima i poljima koji se nalaze u udolini uz glavnu prometnicu.

Za svaki put i puteljak lokalno stanovništvo imalo je naziv: Niz Takalo, Čuvitnjak, Uz Piket, Slavić, Velika Banda, Mala Banda itd.

Staro selo Ume čini nekoliko obiteljskih sklopova organiziranih u Gornje selo i Donje selo. Gornje selo se formiralo uz crkvu Sv. Roka,  i čine ga tri obiteljska sklopa.U neposrednoj blizini crkve Sv. Roka, na brdu Viseć je sklop obitelji Šarić, na vrhu Viseća je sklop obitelji Barić, te na vrh Redine sklop obitelji Mrkonjić.Od Gornjeg sela idući prema zapadu starim seoskim putem popločanim kamenom i ograđenim suhozidom, dolazi se u Donje selo koje čini nekoliko sklopova – dvora. U Donjem selu glavnina obiteljskih sklopova je Bulićevih a razaznaju se po nadimcima, te po jedna obitelj Dorić, Ozretić, Tomić, Radić, danas izumrli ili odselili. Umama je je pripadao i zaselak Tomići, smješten na vrh Humca a danas je ruševan, vide se ostaci kamenih zidina. Lokalno stanovništvo ga naziva Tomića mirine.

Selo se opskrbljivalo vodom iz bunara s izvorskom vodom. U selu se znalo s kojeg bunara koja obitelj koristi vodu. Tako imamo bunare Slavić, Kalac koji je vrlo lijep primjerak tradicionalnog bunara kojeg treba očuvati u izvornom obliku obliku.

Seoskim prostorom dominira barokna crkva Sv. Roka smještena u gornjem selu, izgrađena je poslije oslobađanja Poljica od Turaka, tijekom druge polovice 17.stoljeća a prvi put se spominje u vizitaciji nadbiskupa Cupillija 1711. godine. Zgrada crkve je obnovljena 2007. godine, a u unutrašnjosti je restauriran drveni oltar zidni oslici. O crkvi vodi vodi brigu bratovština Sv. Roka.

U selu ima dvije bratimske kuće.Jedna je na ulazu uz seoski put koji vodi u Gornje selo. To je mala suhozidna potleušica u kojoj su bratimi držali drva, pušku i maškule iz kojih su pucali kad bi se spremala nevera da  rastjeraju oblake i na taj način sačuvaju usjeve. Ova kućica bila je i osmatračnica, jer se iz nje mogao nadzirati put koji vodi u selo. Druga bratimska kuća je katnica u Donjem selu. U njoj su se bratimi sastajali, dogovarali o zajedničkim poslovima, a u prizemlju su držali vino. Naime bratovština je imala vinograde koje su zajednički obrađivali, činili vino koje su prodavali, a od dobivenih novaca popravljali i održavali crkvu. Za blagdan Sv.Roka, zaštitnika sela, svaki bi bratim dobio deset litara vina.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća stanovnici Uma počinju napuštati selo i započinju graditi obiteljske kuće uz glavnu prometnicu koja prolazi kroz Tugare. Tu grade i novu crkvu Sv. Roka.

Danas je zaselak Ume spomenik kulturne baštine Republike Hrvatske a o revitalizaciji zaseoka Ume brine udruga “Sv.Roko” kojoj je zadatak očuvanje kulturne baštine.