Dvorac Lužnica, Zaprešić

Na prijelazu savske doline u Marijagoričko pobrđe, zapadno od Zaprešića, nalazi se Lužnica, jedan od najslikovitijih dvoraca Hrvatskoga zagorja. Prostrani perivoj skriva dvorac koji se vidi iz daljine tek s ceste, iz točke nasuprot južnom pročelju. Veliko žitno polje između ceste i perivoja još više naglašava impresivnu sliku koju pruža dvorac. Dvorac pripada prvoj spomeničkoj kategoriji. Obnovljen je 1982. godine. Od 1925. u dvorcu se nalazi starački dom časnih sestara sv. Vinka. Pokraj dvorca izgrađen je 2005. Godine dom za umirovljene časne sestre, a dvorac se preuređuje u kulturni i duhovni centar.

Povijest
Jednokatni barokni dvorac u Lužnici građen je u drugoj polovici 18. stoljeća. Godina 1791. urezana na rezbarenoj vertikali stuba glavnoga drvenog stubišta, označava vjerojatno veću preinaku dvorca, a možda i njegovu gradnju. Prvi vlasnik imanja Lužnice bila je plemićka obitelj Čikulin, podrijetlom iz Italije.

Arhitetonska obilježja
Tlocrt dvorca je u obliku slova U, gdje je glavno pročelje okrenuto prema jugu, a bočna krila zatvaraju malo ulazno dvorište.
Glavni ukras dvorca su valjkaste kule na vanjskim uglovima i središnji rizalit na južnom pročelju. Kule nisu služile obrani već stanovanju, pa ne predstavljaju fortifikacijski element, već pridonose »povijesnoj scenografiji« dvorca. Veličinom, bogatstvom fasadne dekoracije, balkonom te velikim i oblikom drukčijih prozora, središnji rizalit na južnom pročelju ističe u vanjskom volumenu dvorca glavnu dvoranu otvorenu prema jugu i prema sjevernoj dvorišnoj strani. Ograda balkona od kovanog željeza nosi inicijale Levina Raucha, jednog od vlasnika dvorca. Sva su pročelja plastično obrađena. Prizemlja su ukrašena rustikom, a na prvom katu, u poljima ispod lučnih vijenaca natprozornika, nalaze se figuralni reljefni ukrasi poprsja muških i ženskih likova. Likovi su raznoliki, a neki čak i karikirani. U unutrašnjim kutovima dvorišne strane, naknadno su u 19. stoljeću izvedene neuspjele neogotičke prigradnje.

Na prvom katu dvorca nalazi se mala Kapela sv. Križa s očuvanim kasnobaroknim inventarom. Od dvorskog inventara očuvano je nekoliko kaljevih peći iz druge polovice 19. stoljeća, kamena balustrada na stubištu i četiri kasnobarokna ugrađena ormara u glavnoj dvorani s rezbarenim vratima i florealnim ukrasima na dovratnicima.

Perivoj
Oko osam hektara velik perivoj čini s dvorcem jedinstvenu prostornu kompoziciju. Gospodarske građevine, kuhinjski vrt i voćnjak zajedno s dvorcem i perivojem, čine funkcionalnu i oblikovnu cjelinu visoke arhitektonske vrijednosti. Egzaktni kvadratični raster kuhinjskog vrta veličine 2,4 hektara i mekane linije krivudavih staza pejzažno oblikovanog perivoja rezultiraju izuzetnom likovnom uravnoteženošću. Perivoj je vjerojatno nastao potkraj 18. stoljeća nakon izgradnje dvorca. Iako na razmjerno maloj površini, posjedovao je obilježja engleskog perivoja gdje su i okolne livade i oranice pridonijele stvaranju perivojnih veduta. Potkraj 19. stoljeća u perivoj se unose romantičarski elementi poput kamenih gromada, agava i sl., što se može vidjeti na razglednicama početkom 20. stoljeća. U perivoju se nalazi jezero. Od drveća dominira golema platana pri ulazu u dvorac.