Manastir s crkvom sv. Nikole

Manastir je jedan od najstarijih pravoslavnih manastira u Hrvatskoj koji je smješten u sjevernim uvalama planine Krndije i u dolini kojom teče potok Remeta. Manastir sv. Nikole sagrađen je 1594. godine na mjestu rimokatoličkog samostana pustinjačkog reda sv. Augustina iz 1102. godine, a 1777. godine manastiru su dozidani i tzv. Konaci.

To su bile zgrade za monaške konake, u kojima su se ujedno pisale i svete knjige, te izrađivali predmeti od plemenitih metala bjelokosti i drveta za potrebe manastira. Manastir sv. Nikole je značajan prepisivački centar od kraja 16. do kraja 18. stoljeća. Po popisu iz 1758. godine manastirska biblioteka imala je 25 srpskih rukopisnih knjiga.

Kulturna važnost samostana je u očuvanim freskama koje su nastavak poznate moravske škole slikanja. Pored brojnih orahovačkih monaha koji su prepisivali i ukrašavali rukopise, u manastirskoj skriptarnici vršeno je i uvezivanje i popravljanje knjiga.

Manastirska riznica imala je nekada veliku zbirku umjetničkih liturgijskih predmeta. Posebnu umjetničku vrijednost manastirske riznice predstavljala je zbirka crkvenog tekstila. Na prostoru uz današnje svetište sv. Nikole, u 15. stoljeću, bilo je Pavlinsko svetište (red pustinjaka ili eremita) pripadnika redu sv. Pavla pustinjaka.

Ti su redovnici živjeli vrlo skromno uz svoje malo svetište i pustinjsku pećinu udaljenu od crkve oko 1 km sjeverozapadno od manastira. Pećina postoji i danas. Zbog toga je čitava dolina potoka Iskrice nazvana Remetska rijeka, po eremitima, čiji je samostan i red ukinut oko 1510. godine.