Stonske zidine, Ston

1334. godine Dubrovnik je stekao Pelješac, te radi zaštite podigao monumentalni obrambeni sustav, najveći fortifikacijsko-urbanistički pothvat ondašnje Europe. Uz ulaganje ogromnih sredstava upošljavani su graditelji: Mihač i župan Bunić iz redova domaćih prvih projektanata, te Talijani Onofrio iz Napulja i Bernandin iz Parme, Francuz Olivier i Firentinac Michelozzo, protomajstori Juraj Dalmatinac i Paskoje Miličević pri usavršavanjima do kraja XV. st.

Prvo je u tridesetak godina zidan obrambeni bedem, najduži u Europi, s jedne na drugu stranu poluotoka, te prema jedinstvenom projektu planski podignuta dva utvrđena gradića: južno Ston i sjeverno Mali Ston s ciljem okupljanja ljudi za čuvanje granica i rad u solanama od kojih je država mnogo dobivala. Nad zapadnim strmim obroncima Prevlake Pelješac je odvojen od kopna pomoću Velikog zida. Prebacujući se dvostrukim potezom preko brda, u ukupnoj dužini od 5,5 km, zidine su pojačane sa 40-tak kula i 5 tvrđava, najjača Bartolomija prozvana prema svecu zaštitniku oružja na najvišem vrhu. Odvojci zidina obuhvaćaju MALI STON na sjevernoj obali, s tvrđavom Koruna koja se sa četiri svoje kule doima poput krune, po čemu se i naziva.

Povijesno snažniji STON na suprotnoj strani u cjelovitome utvrdno-obrambenom sustavu naslanja se na padinu i vezuje uz južno rastrte solane, koje geometrijskim sustavom izmiruju plastični poredak slično zasnovanoga grada i katastarsku podjelu polja. Sam grad opkoljen zidom (1 km) u nacrtu peterokuta s polukružnom kulom Podzvizd na vrhu, u dijelovima je imao predziđe i jarke na što se nadovezivahu palisade uza solanu duž Stonskog zaljeva. Na njegovu kraju, tik pred gradom bila su postrojenja luke, koju je čuvala najisturenija tvrđava Veliki Kaštio, zidana 1357.g.