Trogirska katedrala sv. Lovre

Na mjestu ranokršćanske bazilike, na položaju gdje se nekoć vjerojatno nalazio grčki hram, uzdiže se katedrala sv. Lovre iliti sv. Ivana (blaženog Ivana Trogirskog), kako je narod već zove. Njena gradnja započinje oko 1200. god.; južni portal dovršen je 1213. god. ; 1240. potpisao se majstor Radovan na zapadnom portalu; sredinom XIII. stoljeća već su dovršeni njeni zidovi. Središnji je brod nadsvođen tijekom prve polovine XV. stoljeća. Zvonik se dograđuje krajem XVI. stoljeća; natpis s pozlaćenim slovima u unutrašnjosti s olakšanjem bilježi: “Nikako prije 1590.”

Ipak katedrala se relativno brzo gradi, i to zahvaljujući izdašnoj pomoći ugarsko-hrvatskih kraljeva. Već 1242. god. u katedrali je pokopan Vilim, sinovac kralja Bele IV. Sa sjeverne strane katedrale pridodaju se posebni volumeni krstionice (1467), kapele sv. Jerolima (1438), kapele bl. Ivana (1468) i sakristije (1446-500). Katedrala se doima svojom stereometrijskom čistoćom kamenih masa, s hijerarhijom glavnog broda što se uzdiže nad bočnima. Upravo kiparski plastično završena je istočna strana s tri apside. U doživljaju cjeline nameće se dojam punine kamene mase.

Zidni plašt raščlanjen je pilastrima između kojih su uski prozori, a na njihovu vrhu su vijenci s ritmički nanizanim visećim lukoovima. Pod terasom južnog broda strše kameni slivnici u obliku životinjskih i ljudskih glava (isklesao ih je oko 1417. god. Petar Pozdančić). Bočne lađe izvorno su bile bez krovova; završavale su ravnom terasom, što je moralo još više naglašavati središnji volumen glavnoga broda. Prema izvornom konceptu trebala su biti izgrađena dva zvonika. Južna fasada naglašena je smještajem zvonika na jugozapadnom uglu nad predvorjem i južnim portalom pod kojim teče polukružni niz stepenica.

Na južnom portalu uz otvor u obliku cvijeta-križa uklesan je latinski natpis koji u prijevodu glasi: “Ovo djelo bi učinjeno poslije porođaja Djevice tisuću dvije stotine i trinaeste u vrijeme biskupa Treguana, toskanskog roda, iz pobožne obitelji i gradskog Kneza Ilije.” Katedrala je spomenik čitavog grada, svih stanovnika koji su doprinijeli njenoj gradnji. Zna se u detalje prema spisu Pavla Andreisa “Prijenos sv. Ivana, trogirskog biskupa” kako su svi slojevi, i najsiromašniji ribari i seljaci iz okolice u teškim ratnim vremenima, odvajali sredstva za gradnju i ukrašavanje kapele svog nebeskog odvjetnika.